| 
               
               
              Miloš 
              Forman je kultno ime svetskog filma. Reč je o autoru omiljenom u 
              našoj sredini, koji je svojim rediteljskim opusom u nekadašnjoj 
              Čehoslovačkoj, a kasnije u Americi, kao i pedagoškim radom, imao 
              značajan uticaj na mnoge savremene srpske reditelje.
              
               
              Od najnovijeg Formanovog filma “Gojine utvare”dosta se očekivalo i 
              to s pravom. Scenario je Forman radio, na provokativnu povesnu 
              temu iz života čuvenog slikara Goje, u saradnji sa poznatim Žan 
              Karerom, uz bogatu produkcijsku bazu u realizaciji ovog projekta 
              učestvovala su neka od vodećih svetskih glumačkih imena, poput 
              Natali Portman, Ksavijera Bardema i Stelana Skarsgarda u ulozi 
              Goje. Na žalost, film “Gojine utvare” ne samo da nije ispunio 
              brojna očekivanja, nego je podbacio na svim, osim nekoliko 
              epizoda,
              
              nivoa. 
               
              Reč je o veoma slabom i konfuznom ostvarenju. Problemi filma 
              započinju već od samog početka, tamo gde bi retko ko očekivao, od 
              veoma slabog scenarija, dvojice renomiranih autora, prepunog 
              raznih dramaturškim neravninama i slabo dramski i emotivno 
              razvijenim likovima.
              
                | 
              
               
               
              
                 | 
             
           
          
              Sam 
              narativni tok se koleba izmedju efektne priče o Goji, političke 
              priče o španskoj inkviziciji i šireg istorijski metaforičnog 
              pogleda na turbuletna kretanja u Evropi tog vremena sa tobožnjim 
              konotacijama na vreme sadašnje. Ove autorske dileme Forman je još 
              dalje produbio u svom rediteljskom postupku, tvoreći jedan u 
              osnovi vizuelno atraktivan ali haotičan film u kome samo pojedine 
              epizode podsećaju na majstorstvo ovog velikog autora. 
               
              Ostavljajući čuvenog slikara Goju, kao čoveka, umetnika i 
              istorijsku ličnost, u najvećem delu filma po strani, u 
              neubedljivom i lošem tumačenju Stelana Skarsgarda, Formanove 
              “Gojine utvare” se uglavnom baziraju i iscrpljuju u praćenju 
              erotskih i duhovnih stranputica oca Lorenca (veoma efektan 
              Ksavijer Bardem) i devojke Ines (u tumačenju Portmanove) na mikro 
              planu i oblikovanju “kontrolisanog haosa”, koji prati kolaps 
              španske inkvizicije sa kraja 18 veka, na makro povesnom planu . 
              Šteta što je jedna izvanredna prilika propuštena i što “Gojine 
              utvare” nisu onakve kakve smo očekivali od velikog maestra Miloša 
              Formana. 
          
           |