| 
               
               
              
              
              
              *Tekst
              je
              objavljen 
              u nedeljniku "NIN",  
              10. aprila 2008. 
              godine u broju 2989. 
              
               
              Jedna od poslednjih holivudskih legendi, glumac Čarlton Heston 
              preminuo je 5. aprila u 84-oj godini, u svom domu na Beverli 
              Hilsu, u Kaliforniji. Imao je više od 70 zapaženih filmskih uloga, 
              napisao je nekoliko autobiografskih i religijskih knjiga, bio je 
              politički aktivan ali iznad svega i uzoran suprug i otac. 
              Prijatelji su ga zvali Čak, bio je visok, krupan i mišićav, 
              prodornog glasa i sa idealnim oblikom lica za uloge u istorijskim 
              i biblijskim epovima koji su bili popularni 50-ih i 60-ih godina 
              prošlog veka. Igrao je Judu Ben Hura u jednom od najuspešnijem 
              filmu svih vremena, “Ben Hur” Vilijama Vajlera. Za tu svoju ulogu 
              dobio je Oskara (1959) ali spisak njegovih najznačajnijih uloga 
              teško je nabrojati u jednom dahu. Bila je to jedna od najplodnijih 
              holivudskih glumačkih karijera. 
   | 
              
               
               
                
              
              Čarlton Heston  | 
             
           
          
            
              
              
                
                  | 
                   
              
                   
              
              Bio 
              je Mojsije u “Deset božjih zapovesti” Sesila De Mila, Mikelanđelo 
              u “Agonija i Ekstaza” Kerola Rida, Vargas u “Dodiru zla” Orsona 
              Velsa, Major Dendi u istoimenom filmu Sema Pekinpoa i Marko 
              Antonije čak tri puta. Igrao je i Endrjua Džeksona, Svetog Jovana 
              Krstitelja, kardinala Rišeljea i Henrija Osmog.
              
              
                  “Antonije i Kleopatra” (1972), po čuvenom Šekspirovom komadu, 
              jedini je film koji je on, pritom vrlo uspešno, samostalno 
              režirao. Marka Antonija igrao je i u jednom od svojih prvih 
              filmova “Julije Cezar” (1950) i od tog trenutka počinje vrtoglavi 
              uspon njegove filmske karijere. U vreme kad je bio najpopularniji, 
              Čarlton Heston je bio istaknuti borac za građanska prava u 
              Americi, učestvovao je u demonstracijama i jedan je od retkih 
              holivudskih glumaca koji su se u to vreme otvoreno borili protiv 
              rasizma u američkom društvu. Po političkom opredeljenju bio je 
              demokrata i učestvovao je u kampanjama za predsedničke kandidate 
              kao što je Džon Kenedi. Kasnije je međutim prešao u redove 
              Republikanske stranke pa je sve češće zagovarao konzervativne 
              političke stavove a podržavao je i predsedničku kanditaturu 
              Ronalda Regana.   | 
                 
               
              
                
              
              Čarlton Heston na kongresu Nacionalnog udruženja vlasnika oružja  | 
             
           
          
              
              Od 1998. do 2003. godine bio je predsednik kontroverznog američkog 
              Nacionalnog udruženja vlasnika oružja. “Ako loši momci imaju 
              oružje, moraju ga imati i dobri” govorio je Heston koji je važio 
              za jednog od najžešćih pobornika prava Amerikanaca da poseduju 
              vatreno oružje. U svom čuvenom nastupu na jednom kongresu 
              Udruženja podigao je iznad glave pušku i zagrmeo: “Samo iz mojih 
              hladnih, mrtvih ruku”, stavljajući na taj način svima do znanja da 
              će to svoje ustavno pravo braniti do smrti. Poslednji put videli 
              smo ga u poznatom dokumentarcu Majkla Mora “Kuglanje za Kolumbajn” 
              (2003) gde se pojavljuje kao “negativac” i predsednik pomenutog 
              Udruženja. Ubrzo nakon toga povukao se iz javnog života zbog 
              pogoršanog zdravlja. 2003. godine nagrađen je Predsedničkom 
              medaljom slobode, najvišim američkim civilnim odlikovanjem. 
          
           |